Bilo da se radi o pršutu u komadu ili o onome narezanom uvijek postoji pitanje kako mogu znati da sam odabrao onaj pravi pršut?
Dal ste ikad našli u situaciji da ste htjeli kupiti cijeli pršut ili možda 10 dkg narezanog ili ste možda htjeli naručiti u restoranu ali ste na kraju odustali zbog straha da se ne razočarate?
No postoji način da Vam se to više ne desi!!
Ako Vas zanima nastavite čitati i otkrijte kako više nikad nećete lišiti Vaša osjetila ove delicije!
PRŠUT - tipovi: ISTARSKI- DRNIŠKI - PROSCIUTTO - bitno je znati razliku!
ISTARSKI
ISTARSKI PRŠUT je tradicionalni koji se proizvodi u Istri. Jedini u Hrvatskoj koji se proizvodi bez kože i potkožnog masnog tkiva sa zdjeličnom kosti.
Izduženog je kruškolikog plosnatog oblika bez nogice. Prosječne težine 8-10 kg. Ne dimi se i suši se minimalno 12 mjeseci na vjetru koji se u Istri zove Bura. Umjerene je slanosti i intenzivne arome u kojoj možete prepoznati aromatično bilje Mediterana.
Jedini u u Hrvatskoj koji ima europsku zaštićenu oznaku izvornosti koja garantira da se sirovina proizvodi samo u Hrvatskoj, a gotov proizvod u Istri i poštuje stroga tradicionalna receptura proizvodnje. Da je to tako garantira certifikacijsko tijelo koje vrši kontrolu proizvodnje, od svinje do gotovog proizvoda.
Samo onaj pravi, odobren od certfikacijskog tijela, ima na sebi znak violinski ključ, naziv Istarski pršut i 100% je hrvatski proizvod.
DALMATINSKI i DRNIŠKI pršut
DALMATINSKI I DRNIŠKI pršut s tradicionalno proizvode u Dalmaciji s time da se Drniški proizvodi samo na području Drniša.
Za razliku od Istarskog, oba dva imaju kožu i potkožno masno tkivo i nemaju zdjeličnu kost. Nisu tako izduženog oblika i manje polosnatog. Za razliku od Istarskog pršuta dime se i nose europsku zaštićenu oznaku geografskog podrijetla što znači da se kontrolira samo zadnja faza proizvodnje od ulaska buta u pršutarnu pa do proizvodnje gotovog proizvoda.
Pravi Dalmatinski ima na sebi znak 3 lava, dok Drniški simbolizira slovo D i pršut.
PROSCIUTTO
Prosciutto je talijanski naziv za pršut. Međutim talijanski prosciutti kao npr. Prosciutto di Parma, Prosciutto San Daniele i sl. razlikuju se od hrvatskih po tome što vrlo često imaju nogicu, kožu i potkožno masno tkivo, ne dime se i manje su slani.
